Puno uči, a malo nauči

Dijete sjedi uz knjigu satima, a malo toga ostane u glavi.

Zvuči poznato?

To je zato što većina djece zapravo ne uči — nego samo čita.

Čitanje samo po sebi izgleda kao učenje, ali mozak u tom procesu radi vrlo malo. To je jedan od najsporijih i najslabijih načina učenja. Kad samo čitamo, nema puno razmišljanja i gotovo nikako prisjećanja. Takve metode zovu se pasivnim učenjem jer mozak ne mora “raditi posao”.

Suprotno tome, aktivno učenje uključuje razmišljanje, prisjećanje i provjeru znanja — i zato daje daleko bolje rezultate.

Koliko bolje?

Prema istraživanju Roedigera i Karpickea (2006.), aktivno učenje daje oko 50% više znanja uz čak četiri puta manje čitanja.

Evo kako to tvoje dijete može primijeniti već danas.

Prvo neka pročita lekciju jedan do dva puta.

Zatim neka zatvori knjigu i na papir napiše sve čega se sjeća.

Nakon toga otvara knjigu i čita ponovno, ali s namjerom — da provjeri što je točno, a što nije zapamćeno.

Onda opet zatvara knjigu i pokušava sve ponoviti bez gledanja.

Poanta nije da odmah zna sve.

Svaki krug prisjećanja gradi bolje pamćenje.

Zato s vremenom dijete pamti sve više, brže i sigurnije — a znanje mu ostaje dulje.

Kao što sam obećao, još jedan konkretan Savjet super učenja koji stane u minutu čitanja.

Javi mi kad isprobate!

– Dino